Legija: Na ratište u Krajinu došao sam sa 50 ljudi iz Beograda, po naređenju Arkana

Poslije nekoliko mjeseci progona na srpsku teritoriju, na kojoj su teško živjeli u napuštenim objektima farme „Agrokomerc“, pao je dogovor da se tim ljudima, na čijem čelu je bio Babo (Fikret Abdić op.a.), pomogne da se borbom vrate na svoju teritoriju. U toj namjeri i pomoći podrazumijevali su se i određeni interesi. Prije svega da se Krajina oslobodi tereta izbjeglih (Abdićevaca), jer su troškovi njihovog zbrinjavanja bili zaista veliki…

… Drugi, i možda i važniji interes bio je taj da se naoružavanjem ovih Fikretovaca i uključivanjem u oružani povratak na svoje, riješi i pitanje Petog korpusa…

Fikret Abdić je dao čvrste garancije da će on uspjeti da ubijedi mnoge, koji se trenutno nalaze na drugoj strani, da mu priđu čim bude postigao početne uspjehe. I tako je čitava stvar isplanirana u najvećoj tajnosti. Ukoliko ova operacija uspije, ona bi mogla da riješi čitav tok rata, značajan po srpsku stranu…, piše Milorad Ulemek Legija, između ostalog, opisujući pripremanje akcije ‘Pauk’ protiv Petog korpusa Armije RBiH, krajem 1994.

Na jednoj strani bila je Vojska Armije RBiH kojom je komandovao general Atif Dudaković i Izet Nanić, na drugoj strani bila je vojska samoproglašene Autonomne pokrajine Zapadna Bosna kojom je komandovao Firket Abdić, vojska Republike Srpske, Vojska Republike Srpske Krajine, dobrovoljci iz Srbije…

Legija u knjizi ‘Babo – bitka koju nismo smjeli da izgubimo’ zatim priznaje i suštinu njegovog dolaska u BiH. Radilo se, kaže, o Cazinskoj Krajini. Ukazala se mogućnost da se napokon cijela ta teritorija koja je od početka rata bila pod kontrolom Petog korpusa Armije BiH stavi pod srpsku kontrolu. Naime, Cazinska Krajina ili Zapadna Bosna kako su je sada zvali, bila je od samog početka rata kost u grlu i Republici Srpskoj Krajini.

– Na samom sastanku trebalo je da budu usaglašeni detalji čitave operacije. Formiran je štab pod operativnom šifrom ‘Pauk’, na čijem čelu je bio Mile Novaković. On je sada upravo raspoređivao i dodjeljivao uloge za predstojeću šorku – piše Ulemek. On dalje tvrdi da je plan akcije zapravo bio jednostavan. Trebalo je naoružati sve Abdićeve vojnike, i dopustiti im da sa teritorije koju su kontrolirali Srbi, izvedu napad na Peti korpus ARBiH. Abdić je u tom trenutku imao oko 5.000 vojnika, podijeljenih u tri brigade. Svaka je bila sastavljena od ljudstva prema području sa kojeg su izbjegli. Najbrojnija je bila Velikokladuška brigada, koja je brojala oko 2.000 ljudi.

Ulemek dalje opisuje kako je vrlo brzo uočeno da je između Prve i Druge brigade ostao prevelik prostor, pa je odlučeno da ga se popuni lokalnim snagama, „ojačano ljudstvom koje je pristiglo sa našim konvojem“.

Ulemek u knjizi nije krio ni detalje kako su borci iz Srbije stigli u BiH. Tvrdi da je po naređenju Arkana, komandanta Srpske dobrovoljačke garde, okupio 50 boraca i zaputio se prema BiH. Arkan je, kaže Ulemek, naređenje da se krene u BiH dobio od nekoga drogog, ali Ulemek na navodi od koga.

– Pošto je objašnjeno kako su sektori podijeljeni, prešlo se na podjelu zaduženja po tim sektorima. Na prvom sektoru, koordinacija dejstva nad Prvom brigadom pripala je Rakunu, komandantu specijalne jedinice iz Knina. Drugi sektor je dodijeljen Koletu, a treći meni. Uloga nas koordinatora bila je da usaglašavamo dejstva Fikretovih brigada sa Glavnom komandom ‘Pauk’. Ujedno, trebalo je da koordiniramo i međusobni rad brigada. Izvršnu komandu nad brigadama imali su Babini komandanti – piše Ulemek.

DOKAZI ZA REVIZIJU 1 Knjiga ‘Babo’ Milorada Ulemeka Legije otkriva ulogu Srbije u ratu protiv BiH

Nastavlja se…